ona ne hoda, ona pleše, ne ide ravno, već u ritmu, u pokretu, u lebdećem koraku koji kao da se prilagođava melodiji nečega nevidljivog, nečega što samo ona čuje. jer venera u blizancima ne ljubi statičnost, ne voli mir, ne sviđa joj se ukalupljenost. ona je vrtlog riječi, priča, ideja, osmijeha. pogleda te, nasmije se i u tom osmijehu osjetiš milijun mogućnosti, milijun početaka, milijun puteva koji vode u tko zna što. ona ne pripada jednom mjestu, jednom čovjeku, jednom osjećaju. ona voli sve - sve što je novo, fresh, zabavno, raznoliko, nepredvidivo. voli kad netko prati njezin ritam, kad ne znaš je li razgovor flert, filozofska rasprava ili kognitivni, mentalni izazov. ako je možeš držati zainteresiranom, ostaje, ali samo dok je priča zanimljiva i drži pažnju.
zato ju ne možeš osvajati velikim izjavama i teškim obećanjima, ne možeš je zarobiti planovima za budućnost koji su previše definirani, previše ukočeni, previše sigurni. nju ne uzbuđuje predvidljivost, već igra. sve mora biti lako, brzo, lepršavo - riječi koje se nadmeću u duhovitosti, osmijesi koji se izmjenjuju kao da su dio nevidljive koreografije, slučajni dodiri koji ništa ne znače, ali opet znače sve. pisat će poruke koje će zbuniti, ostavljati misli na salvetama u kafiću, zaboraviti se javiti pa se onda pojaviti niotkuda s pričom koja nema ni početak ni kraj.
ona ne voli ozbiljnost, voli lakoću. ne voli kada nešto postane previše vezano, definirano, obvezujuće. pokloni joj dinamiku, stalnu promjenu ritma, nepredvidljivost. ova venera ne voli kada se sve unaprijed zna, kada su koraci jasni, kada je sve već odlučeno, jer ona ne voli jedno, voli sve. čista eklektika. voli ideje koje dolaze i odlaze, voli razgovore koji ne moraju voditi nikamo, voli priče koje se pričaju samo da bi bile ispričane. jer za nju, ljubav nije teret već lagani povjetarac koji dolazi i odlazi, ali uvijek donosi nešto novo.
najčešće je možeš vidjeti u kafiću s knjigom/mobitelom u ruci, ali njezin pogled luta. više promatra ljude nego što stvarno čita, hvata isječke razgovora, upija atmosferu, osluškuje svijet oko sebe. ne može dugo biti na jednom mjestu, u istom okruženju, s istim ljudima. treba joj pokret, promjena, svježina. voli ulice koje vrve životom, voli gradove koji dišu, voli osjetiti ritam svega što se događa. u muzeju ne gleda slike, već čita natpise ispod njih. u knjižari ne lista knjigu od početka do kraja, već nasumično otvara stranice, traži rečenicu koja će ju zadržati i kupiti ili ne.
venera u blizancima ne traži konačne odgovore, zanima je istraživanje, potraga, ono što se tek treba otkriti. hrani se znatiželjom. ne ljubi toliko sigurnost, koliko ju uzbuđuje nepoznato, ne zanima je ljubav koja stagnira ili se ponavlja po istom obrascu, koja gubi lakoću čim postane previše sigurna. treba joj priča koja se neprestano razvija, mijenja boje i oblike, koja je puna neočekivanih obrata, razigranih dijaloga, zajebancije, novih tema, vijesti, masnih tračeva, smješnih i bedastih situacija. aaa tek kako voli igru riječi, one dvosmislene rečenice koje otvaraju prostor za razigrani dijalog, one sitne verbalne provokacije koje tjeraju mozak da se ubrza, da reagira, nadmeće se. priča u kojoj uvijek postoji nešto novo za otkriti, nešto uzbudljivo za raspraviti, nešto zbog čega će poželjeti ostati - barem još neko vrijeme.
Želite li biti obavješteni o slikama i melodijama koje dolaze iz kreativne radionice svemira prijavite se na njuzletter.
Ne brinite, neću vas često daviti :).