misli i riječi pod pritiskom. sve se odvija iza zatvorenih vrata, u mentalnim hodnicima gdje se svaka misao tri puta preokrene prije nego izađe van. ovo je aspekt zbog kojeg osoba ne govori sve što zna, niti zna sve što govori. često misli da zna previše, i to je već problem, jer ovaj aspekt ne nosi običnu komunikaciju, već onu koja je nabijena, napeta, sumnjičava, ispresijecana tenzijama, neizgovorenim, potisnutim.
ovdje nije stvar u razgovoru, nego u kontroli nad razgovorom, u dinamici moći koja se vodi kroz riječi, u pitanjima koja zvuče kao optužbe, u šutnji koja djeluje kao prijetnja. a sve naravno počinje u ranom odnosu, najčešće s roditeljem koji je sve znao i svime dominirao, pa nije ostavljao prostor za dijalog ili s onim koji je bio zatvoren, šutljiv, emocionalno distanciran, pa dijete nikad nije znalo što zapravo misli ili osjeća. koji je možda bio tajanstven, autoritativan, zastrašujuće tih ili intelektualno nadmoćan. netko pored koga se svaka rečenica pažljivo vagala ili je sama komunikacija bila teren pun mina.
kasnije u životu se ulazi u odnose; prijateljske, profesionalne, familijarne, u kojim se ponavljaju mehanizmi , iako je osoba mislila da je naučila komunicirati. ali drugi ljudi u njoj trigeriraju stare obrasce; da sve što kaže mora biti važno, teško, neoborivo, da svaka riječ mora imati smisao, dubinu, snagu. i tako razgovori postaju nadmudrivanja, pitanja zvuče kao ispitivanja, a tišina gotovo postaje oružje. u trenucima neslaganja ne zna popustiti, jer popustiti znači izgubiti kontrolu. osoba teško izražava ranjivost, jer je naučila da slabost nije sigurna shema i da se na njoj gubi teren. zato često ostaje zatvorena, oprezna, iako joj je najviše stalo da bude shvaćena.
ako se ovaj aspekt ne razradi, osoba postaje sklona mentalnim fiksacijama; stalno preispituje, sumnja, analizira do izmoždenosti. može zvučati manipulativno, iako joj to nije namjera. može biti sklona negativnoj percepciji, teorijama zavjere, crnim scenarijima, često traži skrivene motive tamo gdje ih nema, sumnja u rečeno, teško prepušta razgovor, mučno joj je biti u okolnostima gdje ne može kontrolirati reakciju druge strane.
u bliskim odnosima sve to često vodi ka povlačenju, zatvorenosti, šutnji koja ne donosi baš mir, više dodatni teret i muku. osoba se boji biti pročitanai provaljena, a istovremeno očajnički želi biti shvaćena. i tu nastaje krug iz kojeg teško izlazi, jer ne zna kako reći istinu, a da ne zvuči kao optužba,kako postaviti granicu, a da ne zvuči kao kazna.
ali ako se aspekt prepozna i obradi, osoba polako počinje učiti/vježbati da ne mora sve držati pod kontrolom, da rečenice ne moraju uvijek imati savršenu strukturu da bi zvučale važno, da komunikacija nije alat za obranu, nego prostor za susret.
vlasnici ovog aspekta bi trebali naučiti govoriti i kad nisu sigurni, pitati kad nemaju siguran odgovor. trebali bi naučiti priznati kada ne znaju ili se boje ili što god već. također valja naučiti da moć nije u kontroli, već u ranjivosti, da jasnoća ne dolazi iz dominacije nego iz otvorenosti. isto tako bi trebalo shvatiti/prihvatitida istina ne mora uvijek boljeti i ubijati, da se može reći nježno, mekano i iskreno, bez da se time izgubi snaga ili kredibilitet.
i tada komunikacija postaje proces otkrivanja, a ne osvajanja. tada odnos ne postaje borba, već mjesto gdje i glas i tišina imaju pravo biti, a osoba više ne mora igrati ulogu onoga koji sve zna, sve drži i sve predviđa, tada može napokon ohanuti 😊. i možda najvažnije - ne mora više sve reći da bi bila potpuno shvaćena.
Želite li biti obavješteni o slikama i melodijama koje dolaze iz kreativne radionice svemira prijavite se na njuzletter.
Ne brinite, neću vas često daviti :).